Sjećanje kao pokušaj odbrane od zla u romanu Filipa Davida „Kuća sećanja i zaborava”

Abstrakt

U ovome radu predmet naše analize bit će usmjeren na kategoriju sjećanja i njegovu funkciju u istraživanju povijesti, koja će odrediti junakovu sudbinu u djelu Filipa Davida Kuća sećanja i zaborava. Budući da je roman strukturiran od odvojenih priča koje povezuje ista sudbina, pokušaćemo da opišemo na koji način sjećanje utiče na glavnog junaka Alberta Vajsa, da li ono izobličuje njegovu ličnost ili je zarobljava u povijesti.
Introspektivnim tehnikama unutrašnjeg monologa i naglašenom psihološkom motivacijom analiziraćemo likove trojice Albertovih prijatelja (Solomon Levi, Miša Volf i Urijel Koen) kako bismo definirali funkciju pojmova sjećanja i zaborava. Pokušat ćemo objasniti naslovnu sintagmu romana i tako dati odgovore na pitanje da li je sjećanje put izbavljenja ili odbrana od zla. Dramski elementi, emocionalni naboj, fantazmagorične slike i košmari, samo su neke od specifičnosti romana. S obzirom na to da se Albert Vajs odriče mogućnosti da zaboravi i prepušta svojoj sudbini, na kraju dolazimo do zaključka da je sjećanje povezano s identitetom i povijesti, jer postaje svjedočanstvom našega bitisanja.