Ut photographema poesis. O literackich fotografiach wojennego Sarajewa w poezji bośniackiej lat dziewięćdziesiątych XX wieku

Abstrakt

Ut photographema poesis. Korespondencija između fotografije ipoezije ratnog Sarajeva devedesetih godina 20. veka

Ovaj članak je primer intersemiotičnog istraživanja iproba interpretacje poezje ratnog Sarajeva kroz fotografije. Predstavljene su pesme Feride Duraković, Ivana Kordića, Nermine Omerbegović, Josipa Ostija, Izeta Sarajlića, Gorana Simića iVladimira Srebrova, sve napisane uopkoljenom Sarajevu za vreme rata uBosni iHercegovini. Na osnovu paralele između pesama ifotografije, poezija tih ratnih pesnika je podeljena uskładu sa fotografskim kriterijuma na: crnobelu, uboji, hronofotografsku, napravljenu kamerom opskurom ipredstavljenu uporodičnim fotografskim albumima. Pesme su kao slike — crno-bele ili uboji. Mogu biti pokušaj zaustavljanja jednog trenutka ili nečijim portretom. Uvek pokušavaju da opišu nešto — osobu, događaj, stanje uma. Bosanska ratna književnost uvećini slučajeva predstavlja činjenice ratne stvarnosti, aovo stvara jedinstven muzej narodnih sećanja.



Ut photographema poesis. Correspondence between photography and war poetry of Sarajevo in the 1920s

The article is an example of intersemiotic research. It is an attempt at interpreting the war poetry of Sarajevo through the art of photography. Poems of Ferida Duraković, Ivan Kordić, Nermina Omerbegović, Josip Osti, Izet Sarajlić, Goran Simić and Vladimir Srebrov are presented in the article, all written in besieged Sarajevo during the war in Bosnia and Hercegovina. Using a parallel between poems and photos, the works of these war poets have been matched with techniques in photography: black-and-white, colour photography, chronophotography, camera obscura technique, family album. Poems seem to be like photos — may contain many colours or be monochromatic. They can be an attempt at freezing asingle moment or be someone’s portrait. They always attempt to describe something, aperson, an event, astate of mind. Bosnian war literature in most cases presents only the facts of the war, descriptions of war reality, dried out of feelings. It creates a unique museum of national memories.