Статьи
U romanesknom stvaralaštvu L. Bauera iznimno važno mjesto zauzima pamćenje i prošlost, silno povezane s pitanjima identiteta pojedinca (izgubljenog u djetinjstvu), kolektivnog zaborava, tjelesnog pamćenja, sjećanja na vrijeme i prostor. U životopisima Bauerovih književnih junaka često je prisutan (vidljiv ili sakriven) platonski eikon (kao trag otisnut u prošlosti) kojeg polagano razotkrivanje tijekom priče determinira spoznaju o pamćenju ne samo pojedinca nego i njegove okoline (kolektivno pamćenje podunavskih Švaba). Uz pomoć odabranih interdisciplinarnih metoda analize književnog djela preuzetog iz područja memory boom (A. Assmann, B. Neumann i dr.) u proznom stvaralaštvu tog istaknutog hrvatskog pisca nalazimo ne samo dugo prešućivanu temu sudbine jugoslavenskih folksdojčera nakon II svjetskog rata, nego i ulogu autobiografskog žanra u procesu oblikovanja zajedničkog pamćenja i identiteta na prostoru kulture u bivšoj Jugoslaviji.